Instinkt za Boga

More about the book

Ljudska vrsta razvila je sposobnost promišljanja nevidljivih mentalnih stanja drugih ljudi koju autor naziva "teorijom uma". Ona je bila neizmjerno važna za opstanak ljudi jer je našim precima omogućila suosjećanje i međusobnu suradnju, ali i varanje protivnika. Starije kognitivne strukture, naravno, nikad nisu iščezle, kao ni impulzivni, hedonistički i neinhibirani porivi koje sadrže. Povećanje broja članova skupine pridonijelo je razvoju jezika kao sredstva komunikacije i povećanja društvene kohezije, dok je ogovaranje odmijenilo timarenje kao glavni oblik društvene interakcije te je istodobno bila jeftina metoda reguliranja ponašanja članova skupine (osobito onih koji ostvaruju sebične interese na račun šire zajednice), koja je vodila u izolaciju i time smanjivala izglede za reproduktivni uspjeh, čime je omogućeno stvaranje moralnih pravila koja nisu ništa drugo doli logistički detalji po kojima članovi grupe mogu koegzistirati a da se međusobno ne unište. Kognitivna iluzija sveprisutnog boga koji kažnjava nemoralno ponašanje ujedno je bila i visokoadaptivni mehanizam koji je smanjivao mogućnost stvarne detekcije od strane drugih članova skupine. Takva je iluzija boga bila i važno rješenje za adaptivni problem ljudske brbljavosti, pogotovo u većim populacijama za koje su antropološka istraživanja ustanovila da uvijek uključuju koncept nadnaravnih sila zaokupljenih ljudskom moralnošću.