Nikola Visković Books

Tema Viskovićevog rukopisa značajna je jer prezentira stajališta Carla Cossija, poznatog latinsko-američkog pravnog filozofa, koji je razvio egološku teoriju prava. Ova teorija nudi rijetko potpun sistem pravne spoznaje i stvorila je 'školu' s brojnim pripadnicima koji dijalogiziraju s raznim pravcima suvremene pravne misli. Egološki orijentirani pravnici, s izvanrednim filozofskim obrazovanjem i bogatim pravničkim iskustvom, izazivaju veliko zanimanje u svijetu. Viskovićeva studija pruža priliku domaćoj stručnoj i široj čitalačkoj publici da se upozna s ovim značajnim pokretom. Egološka teorija, koja se bavi pravnom ontologijom, aksiologijom i gnoseologijom, predstavlja primjenu filozofskih stajališta Husserla, Diltheya i Heideggera, ali i prevladavanje čiste teorije Kelsena. Cossijeva nastojanja doprinose konstituiranju samostalne znanosti o pravu. Visković smatra da suvremena pravna teorija treba prihvatiti rezultate egološke teorije, poput integracije ljudskog ponašanja i empirijskih vrijednosti, sinteze činjenica i normi, te analize pravne norme kao disjunktivnog suda. Međutim, kao glavni nedostatak egološke teorije, Visković ističe granice koje ona postavlja između sociologije i dogmatske analize prava.

Kulturna zoologija predstavlja važan izvor za nove generacije raspravljača i aktivista u području odnosa između životinja i ljudi, kao i za one koji su se upoznali s temeljnim konceptima animalistike i kulturne zoologije kroz autorov klasični rad. Knjiga istražuje položaj životinje u kulturi i društvu kroz eseje o različitim temama, uključujući odnos između životinje i jezika, političke teorije, antropomorfizam, lov, zoo-vrtove, industriju hrane, kućne ljubimce, te životinje u filmu i pravnoj regulativi. Autor, čija je uloga u razvoju kulturne zoologije neizmjerna, ne samo da doprinosi ovom polju, već ga i oblikuje, dajući mu prve poticaje i ostvarujući značajne rezultate. Njegov angažman u animalističkoj problematici, uključujući javno zagovaranje prava životinja i brojne članke, učinio ga je ključnom figurom hrvatske animalistike. U sredini 1990-ih, njegova autorska radionica bila je jedini relevantan izvor animalističkog diskursa, potičući razvoj i etabliranje domaćeg animalizma, kako na teorijskom, tako i na aktivističkom planu, uz značajan utjecaj na pravnu regulaciju životinjskih pitanja.