Aralica is a celebrated Croatian novelist whose work is characterized by modernist rewritings of historical fiction. His finest novels, set against the dramatic events of the 16th to 18th centuries, masterfully weave complex narrative techniques with contemplative wisdom on the human condition. Aralica boldly integrates naturalist passages within his Christian vision of life, where the natural and supernatural fuse into a singular reality. His literary output thus offers a distinctive blend of action, philosophical depth, and spiritual reflection.
Niža je djevica i bludnica, i vjerna supruga i preljubnica, i anđeo i sotona. Ovo je portret jedne dame koja je, čineći zlo drugima, činila zlo sebi samoj. Putujući trgovac Martin Grabovac morao je provjeriti vara li lijepa Niža svoga Anđelka Plavšu, pa je od njega dobio i dva šala: nevjernoj će Niži ostaviti oba, a vjernoj samo jedan. Asmodejev šal vraća nas u svijet morlačke trilogije - Put bez sna, Duše robova i Graditelj svratišta.
U mržnji je skriven strah. Mržnja je osveta kukavice za pretrpljeni strah. Potresna priča o učiteljskoj školi i učeničkom domu u Kninu u vrijeme ideološkog terora komunističke vlasti nakon 1948. u svome središtu ima sudbinu učenika Martina Kujundžića i nakazni školski sustav u kojemu je naobrazba podvrgnuta efikasnom nadzoru represivnih organa vlasti, koji diktate nazivaju demokracijom, a zastrašenost i slobodom. Priča o vremenu u kojoj je laž bila posvećena istina. U tu se istinu nije smjelo posumnjati...
Pamćenje je najveća opasnost za ideologiju. Ova priča to potvrđuje. ili Kako je plitka posudica u kojoj držimo milosrđe i kako se brzo troše zalihe junaštva! Ova priča to dokazuje. Drama je počela 8. svibnja 1945. Kolona je iz Zagreba krenula put uljuđene i civilizirane zapadne Europe koja će ih prigrliti i osigurati im dostojan život. Nitko od njih nije ni slutio da će se kolona ubrzo pretvoriti u kolonu smrti, u kojoj je najveća sreća imati svoj četverored! Ivan Telebar nije ništa drugo nego pješak povijesti. Njegova je tragika u nametnutoj krivnji, njegov nesporazum u tome što je nevin u konstelaciji u kojoj se ne vjeruje nevinosti. Prema romanu je snimljen istoimeni film u režiji Jakova Sedlara.
Prvi Araličin «roman s ključem» u kojem su gotovo svi mnogobrojni junaci modelirani prema stvarnim i prepoznatljivim osobama iz hrvatske politike posljednjih deset godina. Ovaj roman iz života suvremene hrvatske politike opširno smo predstavili u broju 90 Društvenih obavijesti, pa se ne želimo ponavljati. Kao malu podsjetu donosimo komentar jednog citatelja. Citali ste Ambru? Naravno. I ponosni ste da ste skoro sve skrivene likove prepoznali. Uvjereni ste da je Ambra roman o živim ljudima s aktualne politicke scene. Imate pravo, ali samo djelomicno. Ambra nije roman, mada tako izgleda. Ambra je pjesnikova oda mrtvom prijatelju. Aralicina pocasna straža uz Tudmanov odar. Njegov obracun s hijenama koje cerupaju mrtvog lava, oko kojeg su se za života povlacili podvucenog repa. Ambra je i sociološka studija, prikaz društva i ozracja, dokument vremena u kojem živimo. Ambra ce se citati i onda, kada živi predložci likova u romanu više nikome ne ce ništa znaciti. Nisu Žepe Bevanda i njegovo društvo nekakvi unikati. Kod nas svaka cetvrt, svaka ulica ima svoje male Žepe, Hildegarde i Esme. Okrenite se oko sebe i prepoznati cete ih. Ambra je prica o Hrvatskoj danas. Ambra je umjetnicko djelo. Zašto onda vika na Ambru? Zato jer ljudi bolje podnose kilu laži od zrnca istine. Niti jedna laž nije tako okrutna i bolna kao ogledalo pred vlastitim nosom. Vlastiti lik
Historický román, dej sa odohráva v prvej tretine 18. storočia na území Dalmácie, ktoré vtedy patrilo pod nadvládu mocnej Benátskej republiky. Hlavným hrdinom je mladý kováč Mate. Po bitke s Turkami dostane ako vojnovú korisť bosenského otroka Mesuda, ktorého je povinný predať na galeje. Keď vidí, aký ponižujúci osud Mesuda čaká, vzbúri sa a daruje mu slobodu...
Pse u trgovištu karakterizira pomalo neobičan spoj tradicionalnog načina pripovijedanja iz perspektive sveznajućeg pripovjedača, dok je kompozicija modernije zamiš krajnje epizodična i fragmentarna, bez čvrste fabulrane niti (to je prepušteno čitatelju). Ta obilježja odvajaju ovaj roman od tradicionalnog modela povijesnog romana, iako Araličini romani u osnovi dijele tu tradiciju. Najuočljivija težnja Araličina stila je težnja da se zbivanja prokomentiraju, često u formi poente, doskočice ili narodne izreke. Redovito se iznosi detaljan opis, podrijetlo, karakter i životna putanja, svih imalo značajnih aktera u priči, što je dobar pokazatelj autorova epskog tradicionalizma, iako okosnicu svih likova čine tri glavna lika svakog pojedinog dijela Antun Vrančić, Sulejman i Džihangir.Naslov Psi u trgovištu ključna je metafora za svijet moći, politike, intriga i borbe za opstanak. Žrtve vlasti nisu samo kruta pravila jednako melju i one na vrhu, pa i samog Sulejmana; zato su svi stalno na oprezu i sve se pomno važe. Nedvojbene su i aluzije na moderni totalitarizam; pritisci silnika, kad imaju neograničenu vlast, mogu biti otvoreno grubi ili sofisticirani, ali im se ne može umaći, a oni koji im se žele ukloniti (Nurbanu, Džihangir, Esma), neizbježno postaju žrtvama svemoćne vlasti.
Pse u trgovištu karakterizira pomalo neobičan spoj tradicionalnog načina pripovijedanja iz perspektive sveznajućeg pripovjedača, dok je kompozicija modernije zamišljena: krajnje epizodična i fragmentarna, bez čvrste fabulrane niti (to je prepušteno čitatelju). Ta obilježja odvajaju ovaj roman od tradicionalnog modela povijesnog romana, iako Araličini romani u osnovi dijele tu tradiciju. Najuočljivija težnja Araličina stila je težnja da se zbivanja prokomentiraju, često u formi poente, doskočice ili narodne izreke. Redovito se iznosi detaljan opis, podrijetlo, karakter i životna putanja, svih imalo značajnih aktera u priči, što je dobar pokazatelj autorova epskog tradicionalizma, iako okosnicu svih likova čine tri glavna lika svakog pojedinog dijela triptiha: Antun Vrančić, Sulejman i Džihangir. Naslov Psi u trgovištu ključna je metafora za svijet moći, politike, intriga i borbe za opstanak. Žrtve vlasti nisu samo podanici: kruta pravila jednako melju i one na vrhu, pa i samog Sulejmana; zato su svi stalno na oprezu i sve se pomno važe. Nedvojbene su i aluzije na moderni totalitarizam; pritisci silnika, kad imaju neograničenu vlast, mogu biti otvoreno grubi ili sofisticirani, ali im se ne može umaći, a oni koji im se žele ukloniti (Nurbanu, Džihangir, Esma), neizbježno postaju žrtvama svemoćne vlasti.
