Joža Horvat Books

Priča o WAITAPU zapravo je poetska bajka o potrebi da se ruše granice, to je pouka o nevidljivim i vidljivim barijerama, shvatljivim i neshvatljivim zabranama, o nenadomjestivoj ulozi smionih da postavljaju pitanja i onda i kada ne postoje pouzdani odgovori, o erosu traganja kojemu nije pokretač lutanje, nego vjera u pronalaženje. - Branimir Donat.

Námorný kapitán Hlaváč s posádkou sa vydá na šíry oceán hľadať zmiznutý ostrov. Ostrov sa pôvodne nachádzal v zlovestnom Bermudskom trojuholníku, kde neraz zmizli celé posádky lodí a lietadiel. Tentoraz zmizol neobývaný ostrov a aj snímky z družíc potvrdzujú, že už ho v súostroví niet.Posádka prekonáva ťažkosti a nebezpečenstvá, ale keď sa ocitne v oblasti Diabolského trojuholníka, naozaj sa začnú diať nezvyčajné veci.

Svjetionik je još treperio i s vremena na vrijeme slao svoje svjetlosne signale na pučinu, ali se noć već opraštala od zvijezda, blijedjela je i poput cvijeta što tone u san zatvarala svoje tamne tajanstvene latice. Duž cijelog obzorja srebrnastozlatni vijenac jutarnjeg rumenila dijelio je mračno more od nedogledna neba i najavljivao blisko svitanje. Stari je svjetioničar znao da postoje morske vile pa stišavši malko uzbuđenje, pomisli: eto jedne u mojoj mreži! Tijelo te podmorske stanovnice bješe ovito mrežom, ali je glava bila slobodna, i njene su plave, krupne oči treperile poput svjetlosti zvijezda.