O čemu govorim kada govorim o trčanju

More about the book

Kad je 1982. prodao svoj jazz bar kako bi se posvetio pisanju, Murakami je počeo trčati, radi održavanja kondicije. Godinu kasnije, već je istrčao dionicu od Atene do Maratona, a potom i brojne druge maratone i triatlonske utrke. Sad se odlučio spojiti pisanje i trčanje i opisati kako mu je trčanje utjecalo na život i – što je još važnije – na pisanje. Ovo intimno sjećanje je i dnevnik treninga i putopis, a govori o četveromjesečnim pripremama za Newyorški maraton 2005. godine. Murakami nas vodi na put od tokijskog parka Jingu Gaien, gdje je svojedobno dijelio stazu sa sudionikom olimpijade, do rijeke Charles u Bostonu, gdje se našao među brucošicama s Harvarda koje su trčale brže od njega. Neobična, sportska prizma čitatelju nudi široku panoramu sjećanja i zanimljivih uvida u Murakamija: trenutak kad se odlučio postati pisac, najveće trijumfe i razočarenja, strast prema starim LP pločama i postavljanje osobnog rekorda nakon pedesete godine života, a potom je slijedio neminovni pad tjelesnih mogućnosti. Mnogi ljubitelji Harukija Murakamija sigurno će nakon čitanja knjige O čemu govorim kad govorim o trčanju poželjeti trčati. Oni koji već vole trčanje, a ovo im je prvi susret s autorom izvan trkačke staze, sigurno će poželjeti pročitati i druge njegove knjige.