Tri suđenice

More about the book

Nesvjestan da će za dvadeset i tri minute biti mrtav, Henry W. Wyley zamišljao je svoju ruku na obloj stražnjici mlade plavuše ispred sebe. Bila je to savršeno bezopasna maštarija koja ga je oraspoložila, a nije ometala ni plavušu ni njegovu suprugu. S pokrivačem omotanim oko debeljuškastih koljena i punašnog trbuha, zadovoljan kasnim i obilnim ručkom, sjedio je pored svoje suhonjave supruge Edith. Uživao je osvježavajućem morskom zraku, plavušinoj pozadini i šalici Earl Gray čaja, dok su se ostali putnici gurali uz ogradu kako bi uživali u pogledu na blistavu obalu Irske. Henry ju je ionako već vidio, a pretpostavljao je da će imati prilike vidjeti je ponovno, ako to bude želio. Ne pada mu na pamet gurati se zbog pogleda na litice i travu. Kao tvrdokoran stanovnik urbanih naselja, prednost je davao čvrstoći čelika i betona. Ali trenutačno, više od vidika, zanimali su ga slasni čokoladni kolačići s čajem. Štoviše, kad mu je plavuša nestala iz vida, kolačići su postali još zanimljiviji. Henry je bio krupan čovjek koji se glasno smijao i imao oko za žene. Iako ga je Edith upozorila da ne bude svinja, s užitkom je progutao dva kolačića. Da bi ostala vjerna sebi, Edith se suzdržala i nije ništa rekla. Šteta što si je uskratila tako malo zadovoljstvo u posljednjim trenucima života. Ali ona će ionako umrijeti onako kao što je živjela: brinući se o muževim prekomjernim kilogramima i čisteći mrvice koje mu padaju po košulji....