1000 dana proljeća

More about the book

Nakon gotovo pet godina putovanja po pet različitih kontinenata, Tomislav je legao na ležaljku u jednom ribarskom selu na obali Ekvadora, i bacio se na pisanje knjige. Bio je odlučan u namjeri da sve što zna o putovanjima stavi na jednu hrpu, i time odgovori na pitanja koja mu mnogi već godinama postavljaju: - Kako je moguće putovati gotovo besplatno? - Koliko je njegov način putovanja siguran? - Koji su mu najgori, a koji najljepši trenuci na cesti? - Na koji se način može zaraditi putujućI? - Kako pronaći sponzore? - Kakve su reakcije roditelja i okoline? - Zašto uopće putuje? Pošto je na sva ta pitanja nemoguće odgovoriti jednostavno, kratko i sažeto, krenuo je odgovarati na jedini mogući način - prepričavanjem svoje životne priče. Na puno opširniji, iscrpniji i intimniji način od onog kojim je godinama dijelio svoje priče s ekipom preko fejsbuka, bloga i jubitoa. Pisao je o studentskim danima, o vremenu kad je imao cijenjeni i odlično plaćeni posao brokera, o naizgled bezizlaznim financijskim problemima, o preokretanju života naopačke, o prvim upućivanjima na cestu s ruksakom na leđima, te o pronalaženju puta kojeg će slijediti idućih godina - putujući. Pisao je o autostopu po nebrojenim državama, spavanju u domovima neznanaca, kampiranju pored ceste, hranjenju po supermarketima i ispijanjima pivi na klupicama, volontiranju, brojnim anegdotama koje su ga zadesile na putu, prirodnim ljepotama koje su ga ostavljale bez daha, i o predivnim ljudima koje je susretao usput. Pisao je o ljubavi.