Biciklistički dnevnik

More about the book

David Byrne, svestrani umjetnik snažne karizme, izabrao je bicikl kao svoje glavno prijevozno sredstvo u New Yorku još tijekom 1980-ih s Talking Heads. Nakon što je otkrio sklopivi bicikl, nosi ga sa sobom i na turneje. Ubrzo je shvatio da mu bicikl pruža slobodu i energiju, olakšava obavljanje dnevnih poslova te brži obilazak klubova i izložbi. Pedalirajući kroz svjetske metropole, osjetio je povezanost s ulicama koju ne bi doživio iz automobila. Osjećaj vjetra i urbanog života stvorio je ovisnost o vožnji. Njegova percepcija, brža od hoda, ali sporija od podzemne, nudi mu jedinstven pogled na gradske krajobraze, koji su odraz misli i vjerovanja njihovih stanovnika. Byrne ističe da mu vožnja biciklom pomaže da ostane normalan, proširi obzore i stekne nove spoznaje. Tijekom vožnje, repetitivna aktivnost omogućava nesvjesnom umu da rješava probleme. Svoja iskustva iz gradova poput Berlina, Buenos Airesa, Istanbula, Londona i San Francisca, kao i iz manjih gradova, pretočio je u knjigu koja odražava njegov smisao za humor, znatiželju i poniznost. Crtež na naslovnici predstavlja autoportret Davida Byrnea.